Hrabrost

Aristotel je hrabrost smjestio točno između kukavičluka i bezobzirnosti i time riješio nesporazum koji se i danas ponavlja. Hrabrost nije odsutnost straha — to bi bila neosjetljivost, koja nije vrlina nego nedostatak procjene. Hrabrost je djelovanje unatoč strahu, i pretpostavlja da je strah prisutan i opravdan.

Izreke u ovoj temi gotovo se sve vrte oko te razlike. Najkorisnije od njih ne veličaju velike geste nego male: reći nešto na sastanku, priznati pogrešku, započeti nešto za što nema jamstva. Helen Keller, koja se ovdje često pojavljuje, o hrabrosti je pisala iz iskustva u kojem su i najobičnije radnje tražile odluku.