Prijateljstvo

Aristotel je prijateljstvu posvetio dvije knjige Nikomahove etike, više nego pravdi, i razlikovao je tri vrste: ono zbog koristi, ono zbog ugode i ono zbog samog prijatelja. Prve dvije traju dok traje razlog; treća je rijetka i spora, i jedina koju je smatrao potpunom.

Ta trodioba objašnjava zašto izreke o prijateljstvu često zvuče strogo. Ne slave društvo nego provjeru — što ostane kad korist nestane. Ciceron je o tome napisao cijeli spis nakon što je izgubio najbliskijeg prijatelja, i njegov je zaključak neugodno jednostavan: pravih prijateljstava u jednom životu bude vrlo malo, i to je uredu.