Sreća

Malo je tema o kojima se toliko pisalo, a da se toliko malo složilo. Za Aristotela sreća nije osjećaj nego način života — eudaimonia, ono što se pokaže tek kad se život pogleda u cjelini. Za epikurejce je odsutnost nemira. Za stoike posljedica vrline, nikad cilj sam po sebi. Nijedno od toga nije isto što i dobro raspoloženje, a upravo se ta zamjena najčešće događa.

Ako izreke o sreći čitaš u nizu, primijetit ćeš da se najuvjerljivije bave nečim drugim — radom, odnosima, prihvaćanjem, pažnjom. Sreća se u njima pojavljuje kao nuspojava, ne kao meta. To je vjerojatno i najkorisnija stvar koju ovaj žanr ima za reći: da je izravna potraga za srećom rijetko kad put do nje.