Nada

Nada ima neobičan status među vrlinama: nije uvijek bila jedna od njih. U grčkom mitu o Pandori ostaje na dnu kutije nakon što su sve nevolje izletjele, i tumači se već tisućljećima spore je li ondje kao utjeha ili kao posljednje zlo. Nietzsche je zastupao ovo drugo — nada, tvrdio je, produžuje muku.

Ta napetost čini ovu temu zanimljivijom nego što se čini na prvi pogled. Rečenice koje ovdje nalaziš kreću se između nade kao snage koja održava i nade kao bijega od suočavanja. Korisno je čitati ih zajedno, jer razlika najčešće nije u samoj nadi nego u tome je li praćena djelovanjem ili ga zamjenjuje.